Strateški plan

Promjene koje se kontinuirano događaju, sa društvenog aspekta, a odnose se prije svega na uvođenje demokracije i prijelaz na slobodno tržišno gospodarstvo, nisu do sada bile praćene odgovarajućim integralnim pristupom u planiranju i upravljanju razvojem organizacija, te ustanova u javnom sektoru.
Zaključivanjem pretpristupnih pregovora, odnosno ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju, ukazuje se potrebu izrade strateškog plana kao početak procesa strateškog planiranja, po novoj metodologiji, temeljen je na utvrđenim prednostima organizacije u javnom sektoru i usmjeren iskorištavanju prilika.
Početno usmjerenje u pripremi izrade strateškog plana temelji se na sagledavanje vrijednosti, ali i konflikata, te preko dokumenta strateškog plana nastojanje umanjenja pojedinih negativnih posljedica društvenih promjena.
Nadovezujući se na prethodno rečeno, prije same razrade i postavljanja ciljeva potrebno je izvršiti analizu postojećeg stanja. Stoga je analiza stanja sastavni dio Strateškog plana. Analize koje su najzastupljenije u strateškom planu su:

  • SWOT
  • PEST
  • Analiza dionika
  • Financijska analiza (horizontalna, vertikalna)

Strateško planiranje mora biti dokumentirani proces, odnosno prilikom strateškog planiranja bitno je uzeti u obzir sljedeće čimbenike, odnosno komponente koje sadrži strateški plan:

  • Uvodno o obvezniku;
  • Priprema planiranja;
  • Definiranje misije i vizije, te politike ostvarenja ciljeva;
  • Analiza stanja
  • Definiranje općih ciljeva;
  • Definiranje posebnih ciljeva;
  • Načini ostvarenja ciljeva;
  • Pokazatelji uspješnosti;
  • Praćenje i evaluacija

Ove komponente izrađuju se na temelju prethodno usvojenih strategija i drugih dokumenata dugoročnog razvoja na način da razmatraju postavljene ciljeve, ali i promjene u okruženju.
Dakle, strateški plan za trogodišnje razdoblje je temelj i osnova za donošenje proračuna, te plana razvojnih programa. Strateški plan uključuje sve razvojne programe, kapitalna ulaganja, kapitalne programe, definira njihove načine ostvarenja i određuje smjer kretanja za sljedeće tri godine.

Razlika između strategija razvoja, planova ukupnog razvoja i strateškog plana jest u tome da se strateški plan donosi za trogodišnje razdoblje i postaje okvirni operativni provedbeni plan za ostvarenje ciljeva, dok strategija razvoja daje samo smjernice, te određuje prioritete za dugoročni razvoj.